Muzej anđela ove jeseni svoje će posjetitelje razveseliti s novom izložbom. U goste ovaj put dolazi slikar
Zdravko Šabarić (rođen 1954. u Hampovici selu kraj Đurđevca) , koji je po završetku Pedagoške akademije
u Zagrebu i diplome na odjelu likovnih umjetnosti, bio dugogodišnji nastavanik likovne kulture u
osnovnoj školi i gimnaziji u Đurđevcu te ravnatelj i voditelj Centra za kulturu Đurđevac i Galerije Stari
grad. Također, vodio je Dom kulture s Galerijom Centar2.
Zdravko Šabarić se uz slikarstvo bavi i umjetničkom fotografijom, istraživanjem zavičajne baštine,
pisanjem, (napisao dvije knjige), likovnom kritikom, heraldikom, grafičkim dizajnom, animacijom likovne
i kulture općenito. Objavio je veći broj radova u stručnim časopisima, zbornicima i knjigama te
sudjelovao na znanstveno-stručnim skupovima u Hrvatskoj. Za svoj rad i kulturni doprinos u javno
životu primio je niz priznanja i nagrada, prije svega za slikarstvo i umjetničku fotografiju.
U Muzeju anđela predstavit će se s izložbom nazvanom ‘Bjelina u plavetnilu’, za koju je odabrano 20
slika, koje su nastale od 2007. do 2015. godine. Izložbu g. Šabarića posjetitelji Muzeja ađela moći će
vidjeti od 7. listopada 2015. do 25.10.2015. godine.
Otvorenje gostujuće izložbe zakazano je 7.10.2015., u 18 sati, kada će se okupljenima obratiti i sam
umjetnik Zdravko Šabarić. Ulaz je kao i uvijek besplatan, a Muzej anđela poziva sve zainteresirane na
ugodno druženje u dobrom društvu.
ŽIVOTOPIS
Zdravko Šabarić rođen je 1954. u Hampovici selu nedaleko od Đurđevca, u kojem je proveo sretno djetinjstvo.
Njegovu sklonost likovnom izražavanju uočava još u osnovnoj školi tadašnji likovni pedagog i slikar Josip Turković,
koji mu daje prve praktične poduke u školi i u svom ateljeu u Virju.Nakon završetka gimnazije u Đurđevcu,
upisuje se na Pedagošku akademiju u Zagrebu, gdje diplomira na odjelu
likovnih umjetnosti.Desetak godina radio je kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj školi i gimnaziji u Đurđevcu.
Godine 1992. zapošljava se u Centru za kulturu u Đurđevcu na poslovima ravnatelja i voditelja Galerije Stari grad
do 2001. godine. Potom je radio na poslovima vezanih uz animaciju kulture, vodio Dom kulture s Galerijom Centar
2 i na kraju u gradskoj upravi do 2015. godine kada odlazi u mirovinu.
Pored slikarstva bavi se umjetničkom fotografijom, istraživanjem zavičajne baštine, pisanjem,(napisao dvije knjige),
likovnom kritikom, heraldikom, grafičkim dizajnom, animacijom likovne i kulture općenito.
Objavio je veći broj radova u stručnim časopisima, zbornicima i knjigama te sudjelovao na znanstveno-stručnim
skupovima u Hrvatskoj. Za svoj rad i kulturni doprinos u javnom životu primio je niz priznanja i nagrada, prije
svega za slikarstvo i umjetničku fotografiju. Objavio je četiri grafičke mape ( Bilogorske klijeti, 1983., Zemljovid,
1983., Sakralni objekti Bilogorsko-podravske regije, 1991. i Biciklom po Đurđevcu, 2006.). Ilustrirao je desetak
knjiga za djecu i odrasle. Izlagao na preko 200 izložbi u zemlji i inozemstvu i 36 puta samostalno.
B J E L I N A U P L A V E T N I L U
„No, mijenjaju se ljudi kao lišće,
I nisi više čovjek jučerašnji.
Kad crn meteor dušu ti pritišće,
Tek anđeo je tih i posvudašnji.“
B. Jelušić; iz pjesme Okupljanje anđeosko ( za A. Šabarić, udomiteljicu anđela)
Zadana tema; anđeli. Proširena tema; anđeli i ljudi. Lijepo nam citirana strofa govori o odnosu ljudi
prema anđelima, ali i obrnuto. Ljudi su jako promjenjiva vrsta: u sreći puni sebe, u zlu ne znaju čitati znakove.
A oni su stalni, oni su uvijek isti – „anđeli tihi i posvudašnji“. Anđeli na slikama Zdravka Šabarića, mirni ili
u pokretu, jasni ili tek u slutnji, dobili su dostojanstvo koje zaslužuju u plavoj, nebeskoj, eteričnoj i zlatnoj,
grimiznoj, svečanoj boji. Često samo jedan detalj naglašava temu cijele slike, odnosno anđele u raznim situacijama.
Tako će na jednoj slici jasnim potezom i kolorom biti oslikana dječja drvena igračka i fluidni anđeo iznad nje,
jer anđeo čuvar bdije nad svima, a pogotovo nad djecom. Autorova osobna strepnja i strah, ali i nada, tako je jasna
na slici Znak. Dirnut će svakoga tko je bio u bliskom susretu sa smrću na bolesničkom krevetu, a gdje je osim infuzije
i anđeo nježno spustio svoj znak – bijelo pero. Slika Nova krila također progovara simbolom – leptirom.
Kip anđela je oštećen, ostao je bez ruku, a autor mu nudi nova krila – leptirova i mnoštvo malih stiliziranih anđela
iznad njega koji se uočavaju tek ako ih se jako pažljivo gleda. Anđeli, leptiri, ptice – ta krilata bića za visine i let!
Anđeli su savršena, duhovna i bestjelesna bića, izaslanici Božji, pa i slika Gloria naznačuje anđelov pogled u smjeru kugle,
savršenstva, a njegovu pojavu prati veliko svjetlo. A kakav bi Podravac bio da i anđele ne dovede u svoju domaju?
Jedna podravska, Nad podravskim poljima… i druge slike vode anđele kroz bogate podravske krajolike danju i noću
( Noćna rapsodija ). Posebnu skupinu čine anđeli koji glazbenim instrumentima najavljuju radosnu vijest ili se jednostavno
vesele, igraju. I Šabarić se poigrao pa je Prstečevog ajngela „posudio“ da trubom i visibabama pokraj njega najavi proljeće,
a Anđelinjak mu je također simpatična priča gdje cijela skupina anđela na različitim pozicijama drži knjigu i čita.
Upravo takva hiperbolizirana priča, strastveno čitanje pokraj svijeće i okviri starinskoga namještaja vraćaju osmijeh na lice.
Pred nama su platna, pasteli, crteži s kojih nam se smiješe anđeli. Zaustavimo se bar malo i njihovu prijateljsku energiju,
njihovu izvanjskost pretočimo u svoju nutrinu kao putokaz za dalje.